online is good or not

Ovo je prvi put da je čitav svijet, u istom trenutku, stao. Kao da se nalazimo u jednoj novoj dimenziji: na čekanju.

Koji je odnos tehnoologije i vremena? Kako to utječe na našu percepciju svakodnevnice?

Danas sam u toku šetnje sa svojim psom razmišljala o brojnim aplikacijama koje imam na mobitelu. O zdravlju, različitim načinima bilježenja aktivnosti, zagađenosti zraka, slikanju, o formiranju različitih sadržaja i komunikacije. Koristimo aplikacije kojima mjerimo broj koraka, vrijeme koje trčimo ili hodamo, koliko spavamo, stalno se s nekim dopisujemo ili ostvarujemo kontakt (like-ovi, priče…) jer nam se tako čini da ne gubimo vrijeme već da stalno nešto radimo.

Zbog čega je to tako?

U poslu nas stalno traže i očekuju da budemo uvijek produktivni i efikasni. Zbog toga sve više vremena ulažemo u našu karijeru i poslovne uspjehe. S druge strane, kulturološki, sve ovisi o našim očekivanjima. Bogat, ispunjen život je simbol uspjeha. Što više obaveza imamo to smo uspješniji. Ipak, to je samo stereotip. Mislimo da kada vidimo tuđe sadržaje na društvenim mrežama svi nešto rade ili su na neki način efikasni (dok mi to nismo). Važno je imati na umu da vidjeti bilo koji sadržaj tek je vrh sante leda tuđih života. To može biti inspiracija kako to napraviti na naš način ili što želimo isprobati, a nikako kopirati i uspoređivati što je bolje.

Ovaj način razmišljanja i uvjerenje prenosimo i na našu djecu koju pretpravamo različitim aktivnostima jer “lakše će naučiti dok je mali” ili kako nas ne bi okrivili da im nismo pružili sve i to ne vezano za interese koje dijete ima danas. Tim pristupom jednostavno više ne pružamo djeci mogućnost da budu djeca. Da se isprljaju u blatu, upoznaju drugu djecu na javnim mjestima bez predrasuda, da hodaju restoranom od stola do stola i jednostavno čavrljaju kako samo djeca znaju.

Utjecaj interneta

Od kada smo kući ono što nam je na raspolaganju je internet. Iz njega crpimo sve informacije, od korisnih do saznanja o tome što rade naši prijatelji, poznanici ili neke VIP osobe. Ovo ograničavanje kretanja bilo bi mnogo gore da odjednom nema interneta. Ovako mnogi mogu nastaviti raditi ili učiti. Neki stručnjaci otvoreno govore o tome kako, jednom kad ovom razdoblju dođe kraj, nitko više neće raditi ili učiti preko interneta kao sada. Da ćemo se jednostavno vratiti na stare navike. Iskreno, mislim da nitko ne može predvidjeti budućnost, a vjerujem u ljudsku fleksibilnost i da će neki još dugo ili zauvijek njegovati takav način rada i učenja, iako možda u manjem intenzitetu.

Druga strana medalje Interneta

Internet je odličan resurs, ali kao i svaka medalja i on, uz svoju dobru, ima i lošu stranu. Stvara osjećaj da ukoliko nismo online, onda nešto gubimo, propadamo i da nismo dovoljno uspješni jer drugi rade više (drugačije) stvari od nas. Iz ovog začarnog kruga se javlja hiperaktinovst i potreba za obavezama i ispunjavanjem svakog trenutka našeg vremena.

Kao da je glavna parola: biti efikasni i produktivni – uvijek . A što je sa slobodnim vremenom?

Ovo razdoblje Covida-19 možemo iskoristiti za rad na sebi. Osvještavanjem vlastitih resursa, unaprijeđenju znanja i učenjem kako slobodno vrijeme možemo ispuniti na drukčiji način, a pritom imati vlastiti osjećaj zadovoljstva i uspjeha. Lelord je u jednoj knjizi rekao:

“Uspoređivanje je dobar način da se naruši sreća.”

Stoga, ispuniti svoje slobodno vrijeme kvalitetno i pritom biti sretni – možemo to učiniti samo ako usporedimo sebe sa samim sobom. U usporedbi na “jučer, prije par mjeseci ili godina” s pogledom na budućnost: “želim li to? sviđa mi se to ili želim to raditi jer to rade drugi?”.

Imati život ispunjen vlastitim interesima i razvijati svoju osobnost u smjeru našeg razumijevanja sreće – je jedini simbol uspjeha.

Osmijeh na vašim licima i mir prije spavanja.

Lascia un commento

Il tuo indirizzo email non sarà pubblicato. I campi obbligatori sono contrassegnati *