Kako prepoznati, razumjeti, izliječiti ili izbjeći poremećaje prehrane? Kompleksna su to pitanja koja trebaju precizne informacije i specifične vještine kako bi se na njih moglo potražiti rješenje.
Uvođenjem teme prehrambenih poremećaja moramo naglasiti da se odnosimo na niz problematika koje su odraz vremena i društva u kojem živimo, ali poput nekih drugih bolesti i poremećaja imaju i genetsku osnovu.
Hrana ima veliku važnost u našim životima, na različite načine: kao prehrana, kao stil života i kao hedonistički trenutak. Za živa bića hrana predstavlja bit života. Tijelo i um čine nerazdvojno jedinstvo. Istina je da socio-kulturni faktor ima svoju važnost u stvaranju predispozicije što možemo vidjeti iz činjenice da su takvi poremećaji statistički značajno manji u područjima svijeta u kojima vlada sporiji način života i jača je duhovnost, a prisutniji su u zemljama s visokim životnim standardom. Ipak, ne smatra se presudnim elementom.
Jedno od najinovativnijih istraživanja je ispitivanje genetskih čimbenika rizika povezanih s poremećajem prehrane. Ukazuju na važnu ulogu biološke predispozicije, odnosno na važnost biologije cijelog tijela, a ne samo genetike. Primjerice: djeca koja imaju prehranu bogatu mastima i šećerom, razvijaju snažne sklonosti i želje za ovom hranom, gdje se ta želja inače ne bi pojavila. To je prema nedavnom istraživanju jedan od mogućih faktora rizika za razvoj bulimije.
Razvoj poremećaja prehrane povezan je i sa osobnim iskustvima, okolnostima u kojima osoba živi. Spoj mogućih razloga daje naslutiti da je rješenje moguće, ali ne jednoznačno, već autentično za svaku osobu.

•• Tendencija nesrazmjernog i neredovitog hranjenja zove se binge eating (može i ne mora biti povezan sa porivom za povraćanjem).
Osobe sa nekontroliranim nagonom za jelom, nedostatakom vještina i emocija potrebnih za kontroliranje i doziranja hrane su “uvijek na dijeti”. Većinom ne uspiju zadržati prehrambeni režim ili doći do željene kilaže.
Jedan od načina kako se osobama može pomoći jest uputa da jedu samo ono što vole, ali raspoređeno u glavne obroke. U psihologiji se to naziva paradoksalna intervencija koja potiče osjećaj kontrole kroz gubitak kontrole i obratno.
Time se stvara prostor za rad sa osobama na uzrocima i rješenjima.

Za kraj, podsjetimo se da su glad i sitost dva izraza jednog od temeljnih bioloških procesa i zbog toga mogu nesvjesno biti korišteni kao obrambeni mehanizam.
Rješavanje ovih poremećaja zahtjeva psihoterapijski pristup.

Članak je napisala studentica psihologije, Katia Marušić.
Informacije služe za informiranje i senzibilitet javnosti na temu poremećaja prehrane.

Lascia un commento

Il tuo indirizzo email non sarà pubblicato. I campi obbligatori sono contrassegnati *